EU odobrila Plinacru 4,68 mil. eura bespovratnih sredstava

Nacionalni operator plinskoga transportnog sustava RH – Plinacro d.o.o. jedna je od prvih domaćih tvrtki koja je uspjela osigurati bespovratna financijska sredstva Europske unije. Riječ je o 4,68 milijuna eura koje je Western Balkans Investment Framework (WBIF) odobrio Plinacru za pripremne aktivnosti triju razvojnih projekata: Jonsko–jadranskog plinovoda (IAP), LNG RV-a i LNG evakuacijskog plinovoda Omišalj–Zlobin–Rupa.
S obzirom da je jedan od osnovnih preduvjeta nominacije projekata bila podrška međunarodne financijske institucije, Plinacro d.o.o. je – zahvaljujući podršci Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koja je prepoznala mogućnosti i važnost Plinacrovih projekata – u veljači 2011. godine svoja 3 najvažnija razvojna projekta nominirao pri WBIF-u i aplicirao za ishođenje bespovratnih financijskih sredstava koja su namijenjena izgradnji plinske transportne infrastrukture u funkciji ili od interesa za Europsku uniju.
Budući da su sva tri projekta pozitivno ocijenjena i uspješno prošla sve administrativne i financijske preglede, Upravljački odbor WBIF-a svoju je konačnu odluku donio tijekom zasjedanja u Norveškoj te je iz Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije (SDURF) danas stigla i službena obavijest o tome da je Western Balkans Investment Framework (WBIF) tvrtki Plinacro d.o.o. odobrio bespovratna financijska sredstva u ukupnom iznosu od 4,68 milijuna eura.
Navedeni projekti sastavni su dijelovi Plinacrova Plana razvoja transportnog sustava od 2010. do 2014. godine koji je prihvatilo i odobrilo resorno Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva RH. Naime, iako je hrvatski transportni sustav koncipiran i dizajniran tako da se može priključiti na bilo koji veliki projekt u regiji, Plinacrovi stručnjaci, uz već razrađene projekte izgradnje interkonekcijskih plinovoda sa svim susjednim zemljama, pripremili su i tri iznimno važna, međunarodna razvojna projekta čija će realizacija omogućiti stvarnu diverzifikaciju izvora dobave te zajamčiti energetsku neovisnost Republike Hrvatske, kao i sigurnost opskrbe prirodnim plinom hrvatskih, ali i europskih potrošača.
 
IAP – Jonsko-jadranski plinovod
Uz upravo dovršenu interkonekciju s Mađarskom, koja je omogućila diverzifikaciju pravca dobave prirodnog plina, za Republiku Hrvatsku najvažniji je Plinacrov razvojni projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (Ionian Adriatic Pipeline – IAP). Projekt IAP podrazumijeva plinovod kojim bi se plinovodni sustav Like i Dalmacije, nastavkom izgradnje od Splita prema Pločama te dalje južno preko Crne Gore, u Albaniji spojio na projekt Trans Adriatic Pipeline (TAP). Riječ je o strateški izuzetno važnom projektu čija će realizacija omogućiti otvaranje novog energetskog koridora za regiju jugoistočne Europe u okviru četvrtoga transportnog koridora EU, a s ciljem uspostave novoga dobavnog pravca prirodnog plina iz novog izvora - Kaspijske i Bliskoistočne regije. Na taj bi se način plinoficirala područja svih država na koje plinovod IAP ima utjecaja: Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Ukupna duljina plinovoda od hrvatskog Splita do albanskog Fierija iznosi 516 km, a svojim kapacitetom od 5 mlrd. m3 na godinu omogućio bi opskrbu prirodnim plinom tržišta zemalja regije, dok bi se druga polovica mogla koristiti u Hrvatskoj te za tranzit. Jonsko–jadranski plinovod imat će mogućnost dvosmjernog protoka plina, odnosno omogućit će opskrbu jugoistočne Europe prirodnim plinom iz drugih izvora od kojih posebice valja istaknuti buduće LNG rješenje na otoku Krku.
Prilikom nominacije projekta Plinacro je aplicirao te od WBIF-a ishodio 3,5 mil. eura bespovratnih sredstava za financiranje sveobuhvatna studije izvodljivosti (uključujući studiju utjecaja na okoliš, studiju ekonomske opravdanosti te psiho-socijalni zahvat). Budući da je riječ o regionalnom projektu, kandidatura ovog projekta odvijala se u suradnji s Albanijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, uz koordinaciju Energetske zajednice iz Beča, dok je nositelj prijave bila Republika Hrvatska, tj. Plinacro.

LNG RV
Plinacro je pri WBIF-u nominirao i razvojnu fazu projekta LNG RV (Regasification Vessels), to jest izgradnje objekta za prihvat LNG brodova s postrojenjem za uplinjavanje i njegovo povezivanje s plinskim transportnim sustavom RH. S obzirom na to da je razvoj projekta Adria LNG očigledno usporen, ovaj je projekt ponajprije zamišljen kao mogućnost premoštenja opskrbe prirodnim plinom do trenutka završetka izgradnje i puštanja u rad klasičnog LNG-terminala kakav bi se trebao raditi u Omišlju na Krku. Stoga još jedanput valja istaknuti kako koncept LNG RV ne isključuje i ne predstavlja konkurentsku alternativu Adria LNG projektu koji razvija konzorcij stranih kompanija, a trenutačno je u fazi mirovanja, već naprosto može predstavljati jednostavnije i brže ostvarivo prijelazno rješenje do trenutka konačne odluke o izgradnji Adria LNG-projekta. Primjena LNG RV tehnologije osigurava novi dobavni pravac plina zemlji u kojoj se nalazi, otvara mogućnost tranzita plina, a može služiti i za osiguranje dodatnih količina plina pri vršnoj potrošnji s obzirom da takvi brodovi obično raspolažu spremnicima za ukapljeni prirodni plin. Prednost korištenja LNG RV tehnologije nad konvencionalnim terminalom za ukapljeni prirodni plin jest brža i jeftinija realizacija projekta te manji utjecaj na okoliš. Stoga je, u skladu s odobrenim „konceptom migracije“, Plinacro predvidio razvoj projekta LNG u fazama. Prva faza sastojala bi se od izgradnje instalacije za prihvat broda za uplinjavanje LNG-a i njegova povezivanja s kopnenim transportnim sustavom. Naime, plin koji bi se preuzimao s priključka za LNG RV na otoku Krku, na kopno bi se otpremao novim plinovodom Kukuljanovo–Omišalj, a zatim plinskim transportnim sustavom RH prema potrošačima, podzemnim skladištima i/ili susjednim zemljama.
Zatim bi slijedila druga faza koja bi obuhvaćala izgradnju postrojenja za uplinjavanje na kopnu, dok bi se postojeći privez iz prve faze koristio za prihvat klasičnih LNG-brodova, namijenjenih prihvatu i skladištenju LNG-a. Naposljetku, trećom bi se fazom, uz postojeće postrojenje za uplinjavanje, izgradili i klasični kopneni spremnici za LNG (kao najskuplji dio konvencionalnog postrojenja), a čime bi se postigao najveći kapacitet terminala od predvidivo 4 do 6 mlrd. m3 na godinu.
Za ovaj projekt Plinacru je odobren 1 mil. eura bespovratnih sredstava za financiranje izrade idejnog rješenja, studije izvodljivosti (uključujući studiju utjecaja na okoliš, studiju ekonomske opravdanosti i psiho-socijalni zahvat) te idejnog projekta LNG RV.

LNG-evakuacijski plinovod Omišalj–Zlobin–Rupa
Magistralni plinovod Omišalj–Zlobin namijenjen je preuzimanju cjelokupnih količina plina iz LNG terminala u Omišlju na otoku Krku. Planirani kapacitet tog plinovoda, promjera 1000 mm i tlaka 100 bar, bio bi 15 mlrd. m³. Međunarodni plinovod Zlobin–Rupa (Kalce/SLO) u Zlobinu bi se povezao s magistralnim plinovodom Omišalj–Zlobin, a u slovenskim Kalcama s budućim slovenskim transportnim sustavom, omogućivši time transport, odnosno tranzit prirodnog plina s LNG terminala u Sloveniju te dalje u Italiju i zemlje središnje Europe.
Za ovaj su projekt Plinacru odobrena bespovratna sredstva u iznosu od 180.000 eura, namijenjena financiranju studije ekonomske opravdanosti koju je nužno imati kao preduvjet mogućnosti nominacije projekta prema EU fondovima za investicijsku fazu.
 
Početak izrade studija kojima su dodijeljena bespovratna financijska sredstva očekuje se već krajem srpnja 2011. godine.