Sigurnosne mjere

Prirodni plin je bez boje, okusa i mirisa, zato mu se iz sigurnosnih razloga, za upotrebu u širokoj potrošnji dodaje odorant, kako bi se se mogao namirisati u koncentracijama mnogo manjim od donje granice zapaljivosti. Odorant se obično dodaje odmah poslije izlaza iz transportnog sustava Plinacra, nakon glavne izlazne slavine iz mjerno-redukcijske stanice, na samom ulazu u distributivnu mrežu pojedinog distributera plina.

Prirodni plin nije otrovan, lakši je od zraka (gustoća prirodnog plina približno 0,68 kg/Sm3 prema gustoći zraka od 1,293 kg/Sm3). Obično ga mjerimo standardnim m3 (Jedan Sm3 odgovara količini plina koja pri tlaku od 1,01325 bar i temperaturi od 15oC zauzima prostor od 1 m3).

Važno je razlikovati prirodni plin od ukapljenog naftnog plina (UNP ili propan-butan). Ukapljeni naftni plin nastaje preradom nafte, čuva se u spremnicima i plinskim bocama. Za razliku od prirodnog plina, ukapljeni naftni plin teži je od zraka, pa je zato prostore u kojima se koristi potrebno temeljito prozračivati.

Prirodni plin izgara plavim plamenom, bez štetnih produkata izgaranja, čađi, pepela, i s vrlo malim količinama ugljičnog monoksida i sumpornog dioksida čime se svrstava među ekološki najčistije energente.


Zapaljiv je i eksplozivan (u koncentraciji od 5 do 15% prirodnog plina u smjesi sa zrakom)

Pravilnom uporabom naprava na prirodni plin nema nikakvih opasnosti po čovjeka. Nepravilnim radom plinskih naprava, dimnjaka ili sustava dovoda zraka za izgaranje može doći do gušenja, trovanja ili eksplozije.

Gušenje nastaje smanjenjem koncentracije kisika u zraku, odnosno povećanjem koncentracije prirodnog plina. Pri koncentracijama manjim od 5 vol. % prirodni plin ne djeluje štetno po ljudski organizam. U većim koncentracijama djeluje kao običan zagušljivac, smanjujući koncentraciju kisika u zraku.

Trovanje može nastati indirektno, iako sam prirodni plin nije otrovan. Naime, pri nepravilnom izgaranju u dimnim plinovima, nastalim izgaranjem prirodnog plina, javlja se ugljični monoksid (CO) koji je vrlo otrovan. Koncentracija ugljičnog monoksida od 0,2% u zraku uzrokuje smrt u roku od 2 sata.

Granice paljenja (eksplozivnosti) pokazuju u kojem je odnosu miješanja zraka i plina moguće paljenje (eksplozija). Postoji donja granica eksplozivnosti (DGE) i gornja granica eksplozivnosti (GGE) što ovisi o sastavu plina, tlaku i temperaturi.

Eksplozija može nastati ukoliko se stvori koncentracija od 5 (DGE) do 15 (GGE) vol. % prirodnog plina u smjesi sa zrakom te uz postojanje toplinske energije, kao inicijala paljenja.

Temperatura zapaljenja najniža temperatura pri kojoj se plin, u stehiometrijskoj smjesi sa zrakom (kisikom) zapali. Ovisno o sastavu plina, tlaku i granicama eksplozivnosti (zapaljivosti) najniža temperatura zapaljenja prirodnog plina kreće se od 595 do 645oC. 

PROVOĐENJE ZAŠTITE

Zaštitne mjere ljudi, objekata i okoline u Plinacru provode se kroz organizaciju, nadzor i preventivno održavanje.

I mjerno-redukcijske stanice i plinovodi opremljeni su sigurnosnim uređajima koji se aktiviraju u slučaju ekcesnih situacija (naglog povećanja ili pada tlaka; puknuća plinovoda, što je iznimno rijedak događaj) kako bi se spriječile (ili svele na najmanju moguću mjeru) neželjene posljedice.

Organiziraju se i nadziru poslovi iz područja zaštite od požara i tehnoloških eksplozija na svim objektima i prostorima koji su u vlasništvu ili na korištenju Plinacra, te na svim radnim mjestima i mjestima rada. Preventivna zaštita se provodi u svim organizacijskim jedinicama Plinacra sukladno zakonskim, podzakonskim i internim aktima Plinacra