Održani XXIII. Međunarodni znanstveno-stručni susreti stručnjaka za plin

Dana 7. svibnja 2008. godine, u sklopu uvodnih izlaganja tijekom otvorenja skupa XXIII. Međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin, koji se već tradicionalno početkom svibnja održavaju u Grand hotelu Adriatic u Opatiji, predsjednik Uprave tvrtke Plinacro d.o.o. g. Branko Radošević održao je iznimno zapaženo predavanje pod nazivom „Mogućnosti razvoja plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske“ u kojem je, između ostaloga, istaknuo kako će realizacijom Plana razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske, nakon 2011. godine najveći dio područja Republike Hrvatske biti pokriven visokotlačnim plinskim transportnim sustavom koji će stvoriti uvjete za dobavu i potrošnju prirodnog plina najvećem dijelu postojećih i budućih potrošača.
Tom je prigodom g. Radošević izjavio: „Neupitna je temeljna usmjerenost razvoja visokotlačnoga plinskoga transportnog sustava hrvatskom tržištu i stoga će se, i nakon završetka navedenoga plansko-razvojnog razdoblja 2011. godine, nastaviti njegova izgradnja na preostalim nepokrivenim područjima. Jasno je kako ispunjenje tako visoke, gotovo potpune, teritorijalne pokrivenosti visokotlačnim plinskim sustavom nije dovoljan preduvjet za sveobuhvatnu plinofikaciju Republike Hrvatske, nego da taj sustav mora jamčiti i uvjete za dugoročnu, pouzdanu, sigurnu i diverzificiranu dobavu prirodnog plina. To je već djelomično ostvareno kroz prvi petogodišnji razvojno-ulagački ciklus - izgradnjom magistralnog plinovoda Pula−Karlovac, a planirano je da se u cijelosti ostvari kroz drugi petogodišnji razvojno-ulagački ciklus, od 2007. do 2011. godine, koji je u tijeku.

Međutim, moramo naglasiti kako se Republika Hrvatska, usprkos još uvijek izuzetnoj, vlastitoj proizvodnji prirodnog plina i dosad uglavnom pouzdanom uvozu ruskog plina, treba usmjeriti prema novim izvorima te mora diversificirati dobavu prirodnog plina. Također, moramo voditi računa i o očekivanome, znatnijem rastu cijene prirodnog plina te smanjenju odnosa učešća domaćeg plina u ukupnoj potrošnji. Uz porast potrošnje prirodnog plina očekuje se i znatno veće učešće prirodnog plina u relativnom odnosu potrošnje energije, posebice u odnosu na tekuća goriva. Globalni raspored rezervi plina, njegove proizvodnje, raspoloživosti i sigurnosti dobavnih putova, kao i uvjeti na globalnom pa tako i energetskom tržištu ovisni su o međusobnim odnosima velikih sila, država u regiji i energetskih kompanija.

U našem užem i širem okruženju, a i na našem teritoriju, razmatra se, planira i priprema nekoliko strateških dobavnih projekata. Osobitu pozornost treba obratiti na dobavno-transportne projekte kojima se želi osigurati dobava plina za europsko tržište iz kaspijskih i srednjoistočnih izvora (Nabucco, South Stream, TAP) te, naravno, na ADRIA LNG. Hrvatski visokotlačni plinski transportni sustav i dosad je već planiran i građen tako da bude pripravan za prilagodbu svima tim dobavno-tranzitnim projektima, ali će, ovisno o njihovom opsegu, zahvatu i dinamici, ovisiti i daljnja izgradnja tog sustava. Štoviše, može se očekivati da će biti nužna izmjena i već odobrenih planova čije je ostvarenje u tijeku. Naime, razvoj plinskog sustava RH uočile su i prepoznale zemlje u regiji te njihove energetske kompanije pa tako postoji nekoliko inicijativa za racionalizacijom i povezivanjem sustava te otvaranjem novih tranzitnih putova. Tako, primjerice, magistralni plinovod Bosiljevo–Split–Dubrovnik ima velike izglede da preraste u jedan od dobavnih pravaca i tranzitni plinovod (IAP).

No, upravo ti, novi dobavno-tranzitni projekti otvorit će i nove razvojne mogućnosti visokotlačnoga transportnog sustava. Ovdje svakako treba dodati i novi dio sustava koji je potrebno izgraditi radi korištenja znatnih potencijala podzemnih skladišta plina, a za što su zainteresirane i država u okruženju.

Uzmemo li, uza sve ranije navedeno, u obzir i činjenicu da se pri planiranju i oblikovanju novoga hrvatskoga visokotlačnog plinskog sustava vodilo računa i o potrebama te razvojnim planovima plinskih transportnih sustava susjednih država (ali naravno, u realnom opsegu, isključujući rizike i ugrožavanje ekonomskih, financijskih i vremenskih uvjeta za ostvarenje vlastitih ulaganja i razvoja), njegove su razvojne mogućnosti i više nego očite.

Tako oblikovan i rasprostranjen visokotlačni plinski transportni sustav koji će, osim pokrivanja hrvatskog tržišta, povezivati ADRIA LNG sustav, sustav dobavno-tranzitnih plinovoda, postojeće i nova skladišta plina, kao i, putem interkonekcija, transportne sustave susjednih država, stvorit će uvjete za nastanak regionalnoga plinskog raskrižja. Time će se omogućiti izuzetna energetska sigurnost hrvatskog tržišta, ali i strateški iskorak unutar regije, i to u gotovo svim segmentima poslovanja s prirodnim plinom (tranzit, skladištenje, trgovina…) te ojačati kako gospodarska, tako i politička pozicija Republike Hrvatske.“